Ivan Zvonimir Čičak: „Mojih 50 godina rada u promjenjivim društveno-političkim okolnostima u Hrvatskoj“

Ivan Zvonimir Čičak je rođen u Zagrebu 10. kolovoza 1947. Odrastao je u Zagrebu, gdje je i pohađao osnovnu školu kao i gimnaziju. Međutim zadnjeg dana završne školske godine 1966. zbog isticanja Hrvatske kao svoje domovine u školskoj zadaći, isključen je iz gimnazije bez prava upisa u bilo koju od jugoslavenskih srednjih škola. No padom Rankovića odluka je poništena i Čičak je mogao nastaviti školovanje, te 1967. godine upisuje Pravni i Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu.

U prosincu 1971. sveučilišna skupština bira Ivana Zvonimira Čička za prvog studenta prorektora u 300-godišnjoj povijesti sveučilišta u Hrvata što je slijedno izazvalo brojne reakcije u socijalističkim krugovima – budući da je smatran zagovornikom ekstremne nacionalističke orijetnacije i istupio iz Saveza studenata Hrvatske. Nakon aktivnog perioda u javnopolitičkom životu, kao pripadnih i organizator studentskih i katoličkih krugova, te uz sudjelovanje na međunarodnim skupovima (kao član pacifističkog pokreta „PAX CHRISTI“),  u prosincu 1971. je uhićen i osuđen na tri godine strogog zatvora. Nakon izlaska iz zatvora u braku s Marijom Štambuk dobiva petero djece i živi od prodaje knjiga. Kada mu je to onemogućeno prodaje kožne torbe. Iznova je uhićen 1987., ovog puta pod optužbom za utaje poreza. Nakon dva mjeseca zatvora i štrajka glađu oslobođen jer se pokazalo da je optužba bila lažna. Po izlasku iz zatvora s Dobroslavom Paragom organizira peticije za amnestiju političkih zatvorenika, a vodi i prvi nevladin Odbor za ljudska prava te je potpredsjednik Vijeća Europskog pokreta Jugoslavije, a također je i na čelu Verona foruma. Uskoro obnavlja Hrvastku seljačku stranku (HSS), najprije kao potpredsjednik, a potom kao predsjednik. Na prve izbore izlazi zajedno s Hrvatskom demokratskom zajednicom u Hrvatskom bloku. Neće proći dugo i Čičak će dati ostavku na mjesto predsjednika HSS-a uz uvjet da u ime budućeg jedinstva odstupe predsjednici svih frakcija. Potom piše u listu Danas (sve do njegova ukidanja)i Slobodnoj Dalmaciji (dok je nije preuzeo Miroslav Kutle).
Na osnivanju Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) počinje raditi 1993. i po osnivanju postaje njegov prvi predsjednik. Šest godina kasnije (1996.) potiče i vodi prosvjed u korist Radija 101 održan na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Dvije godine kasnije, u siječnju 1998., dobiva nagradu Bruno Krajski – uručeno svojedobno i Nelsonu Mandeli. Ova se nagrada uručuje najzaslužnijim borcima za ljudska prava.